ENGLISH

Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, parafiranim 21.11.1995. godine u Daytonu (SAD) i potpisanim 14.12.1995. godine u Parizu dogovorena su osnovna načela državno-pravnog i političkog uređenja Bosne i Hercegovine. Sastavni dio ovog Sporazuma, kao njegov Aneks 4, je Ustav Bosne i Hercegovine, koji osim Preambule ima i 12 članova. Ustavom su, u Članu 1. određena osnovna načela kao što su kontinuitet, demokratski principi, sastav, promet roba, usluga, kapitala i lica, glavni grad, simboli i državljanstvo Bosne i Hercegovine. Ostalim članovima Ustava određena su i obrađena, između ostalog, pitanja ljudskih prava i fundamentalnih sloboda, nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta, Parlamentarna skupština, Predsjedništvo, Vijeće ministara, Stalni komitet za vojna pitanja, Ustavni sud, Centralna banka, finansije i budžet, opće odredbe, amandmani, prelazne odredbe i stupanje na snagu


Ustav Bosne i Hercegovine
Preambula


Oslanjajući se na postovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti,
Posvećeni miru, pravdi, toleranciji i pomimirenju,
Ubijeđeni da demokratski organi vlasti i pravične procedure najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar pluralistickog društva,
U želji da podstaknu opće blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišne privrede,
Vođeni ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda,
Opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine u skladu sa međunarodnim pravom,
Odlučni da osiguraju puno poštovanje međunarodnog humanitarnog prava,
Inspirisani Univerzalnom Deklaracijom o ljudskim pravima, Međunarodnim paktovima o građanskim i političkim pravima, odnosno o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, i Deklaracijom o pravima lica koja pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičkim manjinama, kao i drugim instrumentima ljudskih prava,
Podsjećajući se na Osnovna načela usaglašena u Ženevi 08.09.1995. godine i u Njujorku 26.09.1995. godine, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine:

 

Član I
Bosna i Hercegovina

1. Kontinuitet
Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada "Bosna i Hercegovina", nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih naroda i može kao Bosna i Hercegovina zadržati članstvo ili zatražiti prijem u organizacijama unutar sistema Ujedinjenih naroda, kao i u drugim međunarodnim organizacijama.

2. Demokratska načela
Bosna i Hercegovina je demokratska drzava koja funkcionise u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

3. Sastav
Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (u daljem tekstu "entiteti").

4. Kretanje roba, usluga, kapitala i lica
Postoji sloboda kretanja širom Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina i entiteti neće ometati punu slobodu kretanja lica, roba, usluga i kapitala širom Bosne i Hercegovine. Nijedan entitet neće provoditi bilo kakvu kontrolu na granici između entiteta.

5. Glavni grad
Glavni grad Bosne i Hercegovine je Sarajevo.

6. Simboli
Bosna i Hercegovina će imati one simbole koje svojom odlukom odredi Parlamentarna skupština i potvrdi Predsjedništvo.

7. Državljanstvo
Postoji državljanstvo Bosne i Hercegovine, koje reguliše Parlamentarna skupština, i državljanstvo svakog entiteta koje regulišu sami entiteti, pod uslovom da:
a) Svi državljani bilo kojeg entiteta su, samim tim, državljani Bosne i Hercegovine.
b) Nijedno lice ne moze biti arbitrarno liseno državljanstva Bosne i Hercegovine, ili državljanstva entiteta, ili na drugi način ostavljeno bez državljanstva. Niko ne može biti lišen državljanstva Bosne i Hercegovine, ili entiteta po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili bilo koji drugi status.
c) Sva lica koja su bila državljani Republike Bosne i Hercegovine, neposredno prije stupanja na snagu ovog Ustava, su drzavljani Bosne i Hercegovine. Državljanstvo lica koja su naturalizovana poslije 6. 4. 1992. godine, a prije stupanja na snagu ovog Ustava, regulisat ce Parlamentarna skupština.
d) Državljani Bosne i Hercegovine mogu imati državljanstvo druge države, pod uslovom da postoji bilateralni ugovor između Bosne i Hercegovine i te države kojim se to pitanje uređuje, a koji je odobrila Parlamentarna skupština u skladu sa članom IV, stav 4, tacka (d). Lica sa dvojnim državljanstvom mogu glasati u Bosni i Hercegovini i u entitetima samo ako je Bosna i Hercegovina država njihovog prebivališta.
e) Državljanin Bosne i Hercegovine u inostranstvu uživa zaštitu Bosne i Hercegovine. Svaki entitet može izdavati pasoše Bosne i Hercegovine svojim državljanima, na način kako je to regulisala Parlamentarna skupština. Bosna i Hercegovina može izdavati pasoše onim državljanima kojima pasoš nije izdat od strane entiteta. Uspostaviće se centralni registar svih pasoša izdatih od strane entiteta i od strane Bosne i Hercegovine.

Član II
Ljudska prava i osnovne slobode

1. Ljudska prava
Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu postoji Komisija za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao što je predviđeno u Aneksu 6 Opšteg okvirnog sporazuma.

2. Međunarodni standardi
Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.

3. Katalog prava
Sva lica na terotiriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog čana, što ukljucuje:
a) Pravo na život.
b) Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni.
c) Pravo lica da ne bude držano u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu.
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
f) Pravo na privatni i porodični zivot, dom i prepisku.
g) Slobodu misli, savjesti i vjere.
h) Slobodu izražavanja.
i) Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima.
j) Pravo na brak i zasnivanje porodice.
k) Pravo na imovinu.
l) Pravo na obrazovanje.
m) Pravo na slobodu kretanja i prebivališta.

4. Nediskriminacija
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom čanu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

5. Izbjeglice i raseljena lica
Sve izbjeglice i raseljena lica imaju pravo da se slobodno vrate u svoje domove. Oni imaju pravo, u skladu sa Aneksom 7 Opsteg okvirnog sporazuma, da im se vrati imovina koje su bili lišeni za vrijeme neprijateljstvava od 1991. i da dobiju kompenzaciju za svu takvu imovinu, koja im ne moze biti vraćena. Sve obaveze ili izjave u vezi sa takvom imovinom, koje su date pod prisilom, ništave su.

6. Implementacija
Bosna i Hercegovina, i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluje unutar entiteta podvrgnuti su, odnosno primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u stavu 2.

7. Međunarodni sporazumi
Bosna i Hercegovina će ostati ili postati strana ugovornica međunarodnih sporazuma pobrojanih u Aneksu I ovog Ustava.

8. Saradnja
Svi nadležni organi vlasti u Bosni i Hercegovini ce sarađivati sa, i obezbjediti neogranišen pristup: svim međunarodnim posmatračkim mehanizmima ljudskih prava koji se uspostave za Bosnu i Hercegovinu; nadzornim tijelima koja se uspostave bilo kojim medjunarodnim sporazumom navedenim u Aneksu I ovog Ustava; Međunarodnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju (a naročito će se pridržavati naredbi koje su izdate po članu 29. Statuta Tribunala); i bilo kojoj drugoj organizaciji ovlaštenoj od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda sa mandatom koji se tiče ljudskih prava ili humanitarnog prava.

Član III
Nadležnosti i odnosi izmedju institucija Bosne i Hercegovine i entiteta.


1. Nadležnost institucija Bosne i Hercegovine
Slijedeca pitanja su u nadleznosti institucija Bosne i Hercegovine: a) Vanjska politika.
b) Vanjskotrgovinska politika.
c) Carinska politika.
d) Monetarna politika, kao sto je predvidjeno clanom VII.
e) Finansiranje institucije i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.
f) Politika i regulisanje pitanja imigracije, izbjeglica i azila.
g) Provodjenje međunarodnih i medjuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom.
h) Uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava.
i) Regulisanje međuentitetskog transporta.
j) Kontrola vazdušnog saobraćaja.

2. Nadležnost entiteta
a) Entiteti imaju pravo da uspostavljaju posebne paralelne odnose sa susjednim državama, u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine.
b) Svaki entitet ce pružiti svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispostuje međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine, s tim de ce finansijske obaveze u koje je ušao jedan entitet bez suglasnosti drugog, a prije izbora Parlamentarne skupštine i Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ostati obaveza tog entiteta osim ukoliko je ta obaveza neophodna za nastavak članstva Bosne i Hercegovine u nekoj međunarodnoj organizaciji.
c) Entiteti će ispuniti sve uslove za pravnu sigurnost i zaštitu lica pod svojom jurisdikcijom, održavanjem civilnih ustanova za primjenu pravnih propisa, koje ce funkcionisati u skladu sa međunarodno priznatim standardima uz poštovanje međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, iz člana II ovog Ustava, i poduzimanjem ostalih odgovarajućih mjera.
d) Svaki entitet može također sklapati sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama uz saglasnost Parlamentarne skupštine. Parlamentarna skupština može zakonom predvidjeti da za odredjene vrste sporazuma takva saglasnost nije potrebna.

3. Pravni poredak i nadležnosti institucija
a) Sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim Ustavom izrišito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima.
b) Eniteti i sve njihove administrativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opšta našela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.

4. Koordinacija
Predsjedništvo moze odlučiti da podstakne međuentitetsku koordinaciju u stvarima koje se ne nalaže u okviru nadležnosti Bosne i Hercegovine predviđenim ovim Ustavom, izuzev ako se u konkretnom slučaju jedan entitet tome usprotivi.

5. Dodatne nadležnosti
a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviđene u Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.
b) U periodu od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovog Ustava, entiteti će početi pregovore s ciljem uključivanja i drugih pitanja u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine, uključujući korištenje izvora energije, i zajedničke privredne projekte.

 

Član IV
Parlamentarna skupština
Parlamentarna skupština ima dva doma:
Dom naroda i Predstavnički dom.


1. Dom naroda
Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (uključujući pet Hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba).
a) Nominovane hrvatske, odnosno bošnjačke delegate iz Federacije biraju hrvatski odnosno bošnjacki delegati u Domu naroda Federacije. Delegate iz Republike Srpske bira Narodna skupština Republike Srpske.
b) Devet članova Doma naroda sačinjava kvorum, pod uslovom da su prisutna najmanje tri bošnjacka, tri hrvatska i tri srpska delegata.

2. Predstavnički dom
Predstavnički dom se sastoji od 42 člana, od kojih se dvije trećine biraju sa teritorije Federacije, a jedna trećina sa teritorije Republike Srpske.
a) Članovi Predstavničkog doma biraju se neposredno iz svog entiteta, u skladu sa izbornim zakonom kojeg ce donijeti Parlamentarna skupština. Međutim, prvi izbori će biti održani u skladu sa Aneksom 3 Opšteg okvirnog sporazuma.
b) Većina svih članova izabranih u Predstavnički dom sačinjava kvorum .

3. Procedura
a) I jedan i drugi dom će biti sazvani u Sarajevu, najkasnije 30 dana nakon njihovog izbora.
b) Svaki dom će većinom glasova usvojiti svoj poslovnik o radu i izabrati među svojim članovima jednog Srbina, jednog Bošnjaka i jednog Hrvata za predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg, s tim da ce mjesto predsjedavajućeg rotirati između ova tri lica.
c) Sve zakonodavne odluke moraju biti odobrene od strane oba doma.
d) Sve odluke u oba doma donose se većinom glasova onih koji su prisutni i glasaju. Delegati i članovi ce ulagati najveće napore kako bi većina uključivala najmanje jednu trećinu glasova delegata ili članova sa teritorije svakog entiteta. Ukoliko većina ne uključuje jednu trećinu glasova delegata ili članova sa teritorije svakog entiteta, predsjedavajući i njegovi zamjenici će, radeći kao komisija, nastojati da u roku od tri dana od glasanja postignu saglasnost. Ukoliko ta nastojanja ne uspiju, odluke ce se donijeti vecinom onih koji su prisutni i glasaju, pod uslovom da glasovi protiv ne ukljucuju dvije trećine, ili više, delegata ili članova izabranih iz svakog entiteta.
e) Predložena odluka Parlamentarne skupštine može biti proglašena destruktivnom po vitalni interes bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog naroda većinom glasova iz redova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata izabranih u skladu sa stavom 1, tacka (a). Za donošenje takve odluke biće potrebna saglasnost Doma naroda, izglasana od strane većine bošnjačkih, većine hrvatskih i većine srpskih delegata koji su prisutni i glasaju.
f) Kada većina bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata stavi primjedbu na pozivanje na tačku (e), predsjedavajući Doma narodaće odmah sazvati Zajedničku komisiju, koja se sastoji od tri delegata, od kojih je svaki izabran iz redova bosnjackih, hrvatskih i srpskih delegata, u cilju razrjesenja tog pitanja. Ukoliko to Komisija ne uspije u roku od pet dana, predmet se upucuje Ustavnom sudu koji ce po hitnom postupku preispitati proceduralnu ispravnost slučaja.
g) Dom naroda se može raspustiti odlukom Predsjednštva ili samog Doma, pod uslovom da je odluka Doma o raspuštanju donijeta većinom koja uključuje većinu delegata iz reda najmanje dva naroda, bošnjackog, hrvatskog ili srpskog. Dom naroda koji je izabran u prvim izborima poslije stupanja na snagu ovog Ustava ne može biti raspušten.
h) Odluke Parlamentarne skupštine neće stupiti na snagu prije nego sto budu objavljene.
i) Kompletni zapisnici sa rasprava u oba doma biće objavljivani, a njihove sjednice će, osim u izuzetnim situacijama u skladu sa poslovnikom, biti javne.
j) Delegati i članovi ne mogu biti pozivani na krivičnu ili građansku odgovornost u pogledu bilo kojeg čina izvršenog u okviru dužnosti u Parlamentarnoj skupštini.

4. Ovlaštenja
Parlamentarna skupština je nadležna za:
a) Donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine po ovom Ustavu.
b) Odlučivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija Bosne i Hercegovine i za međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine.
c) Odobravanje budžeta za institucije Bosne i Hercegovine.
d) Odlučivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora.
e) Ostala pitanja koja su potrebna da se provedu njene dužnosti, ili koja su joj dodijeljena zajedničkim sporazumom entiteta.

 

Član V
Predsjedništvo
Predsjednistvo Bosne i Hercegovine se sastoji od tri člana: jednog Bosnjaka i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske.


1. Izbor i trajanje mandata
a)Članovi Predsjedništva biraju se neposredno u svakom entitetu (tako da svaki glasač glasa za popunjavanje jednog mjesta u Predsjedništvu), u skladu sa izbornim zakonom kojeg donosi Parlamentarna skupstina. Medjutim, prvi izbor ce se odrzati u skladu sa Aneksom 3. Opsteg okvirnog sporazuma. Bilo koje upraznjeno mjesto u Predsjednistvu ce biti popunjeno od strane odgovarajuceg entiteta, u skladu sa zakonom koji će donijeti Parlamentarna skupstina.
b) Mandat članova Predsjednistva koji su izabrani na prvim izborima traje dvije godine; mandat clanova izabranih nakon toga ce biti četiri godine. Članovi Predsjedništva mogu biti birani još jedan uzastopni mandat, a nakon toga nemaju pravo izbora u Predsjedništvu prije isteka četvorogodisnjeg roka.

2. Procedura
a) Predsjedništvo će usvojiti svoj poslovnik o radu koji će predvidjeti adekvatan vremenski rok za najavu sjednica Predsjedništva.
b) Članovi Predsjedništva će između sebe imenovati jednog člana za predsjedavajućeg. U prvom mandatu Predsjedništva, predsjedavajući ce biti onaj član koji je dobio najveći broj glasova. Poslije toga, način izbora predsjedavajućeg, rotacijom ili na drugi našin, odrediće Parlamentarna skupština u skladu sa članom IV, stav 3. c) Predsjedništvo će nastojati da usvoji sve odluke Predsjedništva - tj. one koje se tišu pitanja koja proizilaze iz člana V (3), tačke (a) do (e) - putem konsenzusa. Takve odluke mogu, pod uslovima iz tačke (d) ovog stava, usvojiti dva člana ukoliko svi pokušaji da se dostigne konsenzus ne uspiju.
d) Član Predsjedništva koji se ne slaze sa odlukom, može odluku Predsjedništva proglasiti destruktivnom po vitalni interes entiteta za teritoriju sa koje je izabran, pod uslovom da to ucini u roku od tri dana po njenom usvajanju. Takva odluka će biti odmah upućena Narodnoj skupštini Republike Srpske, ukoliko je tu izjavu dao član sa te teritorije; bošnjackim delegatima u Domu naroda Federacije, ukoliko je takvu izjavu dao bošnjacki clan; ili hrvatskim delegatima u istom tijelu, ukoliko je tu izjavu dao hrvatski član. Ukoliko takav proglas bude potvrđen dvotrećinskom većinom glasova u roku od 10 dana po upućivanju, osporavana odluka Predsjedništva nece imati učinka.

3. Ovlastenja
Predsjednistvo je nadlezno za:
a) Vodjenje vanjske politike Bosne i Hercegovine.
b) Imenovanje ambasadora i drugih medjunarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine, od kojih najvise dvije trecine mogu biti odabrani sa teritorije Federacije.
c) Predstavljanje Bosne i Hercegovine u medjunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama i trazenje clanstva u onim medjunarodnim organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovina nije clan.
d) Vodjenje pregovora za zakljucenje medjunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i, uz saglasnost Parlamentarne skupstine, ratifikovanje takvih ugovora.
e) Izvrsavanje odluka Parlamentarne skupstine.
f) Predlaganje godisnjeg budzeta Parlamentarnoj skupstini, uz preporuku Vijeca ministara.
g) Podnosenje izvjestaja o rashodima Predsjednistva Parlamentarnoj skupstini na njen zahtijev, ali najmanje jedanput godisnje.
h) Koordinaciju, prema potrebi, sa medjunarodnim i nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini.
i) Vrsenje drugih djelatnosti koje mogu biti potrebne za obavljanje duznosti koje mu prenese Parlamentarna skupstina, ili na koje pristanu entiteti.

4. Vijece ministara
Predsjednistvo ce imenovati predsjedavajuceg Vijeca ministara koji ce preuzeti duznost po odobrenju Predstavnickog doma. Predsjedavajuci ce imenovati ministra vanjskih poslova, ministra vanjske trgovine i druge ministre po potrebi, a koji ce preuzeti duznost po odobrenju Predstavnickog doma.
a) Predsjedavajuci i ministri zajedno sacinjavaju Vijece ministara i odgovorni su za provodjenje politike i odluka Bosne i Hercegovine u oblastima kako je naznaceno u stavovima 1, 4 i 5 clana III, o cemu podnose izvjestaj Parlamentarnoj skupstini (ukljucujuci, najmanje jedanput godisnje, izvjestaj o rashodima Bosne i Hercegovine).
b) Najvise dvije trecine svih ministara mogu biti imenovani sa teritorije Federacije. Predsjedavajuci ce, takodjer, imenovati zamjenike ministara (koji nece biti iz istog konstitutivnog naroda kao i njihovi ministri), koji ce preuzeti duznost nakon odobrenja Predstavnickog doma.
c) Vijece ministara ce podnijeti ostavku ukoliko mu Parlamentarna skupstina izglasa nepovjerenje.
5. Stalni komitet
a) Svaki clan Predsjednistva ce, po sluzbenoj duznosti, vrsiti funkciju civilnog zapovjednika oruzanih snaga. Nijedan entitet nece prijetiti silom niti upotrebljavati silu protiv drugog entiteta i ni pod kakvim okolnostima oruzane snage jednog entiteta ne smiju uci niti boraviti na teritoriji drugog entiteta bez saglasnosti njegove vlade i Predsjednistva Bosne i Hercegovine. Sve oruzane snage u Bosni i Hercegovini ce funkcionisati u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine.
b) Clanovi Predsjednistva ce izabrati Stalni komitet za vojna pitanja koji ce koordinirati aktivnosti oruzanih snaga u Bosni i Hercegovini. Clanovi Predsjednistva ujedno su i Clanovi Stalnog komiteta.

 

Član VI
Ustavni sud


1. Sastav
Ustavni sud Bosne i Hercegovine sastoji se od devet clanova.
a) Cetiri clana bira Predstavnicki dom Federacije, a dva clana Skupstina Republike Srpske. Preostala tri clana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacije sa Predsjednistvom.
b) Sudije ce biti istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda. Svako ko udovoljava takvoj kvalifikaciji i ima pravo glasa moze biti imenovan za sudiju Ustavnog suda. Sudije koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti drzavljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje susjedne drzave.
c) Mandat sudija imenovanih u prvom sazivu bice pet godina, izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razrijeseni na osnovu konsenzusa ostalih sudija. Sudije koje su imenovani u prvom sazivu ne mogu biti reimenovani. Sudije koje ce biti imenovani nakon prvog saziva sluzice do navrsenih 70 godina zivota izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razrijeseni na osnovu konsenzusa ostalih sudija.
d) Za imenovanja koja se budu vrsila nakon isteka perioda od pet godina od prvih imenovanja, Parlamentarna skupstina moze zakonom predvidjeti drugaciji nacin izbora troje sudija koje bira Predsjednik Evropskog suda za ljudska prava.

2. Procedure
a) Vecina svih clanova suda sacinjava kvorum.
b) Sud ce, vecinom glasova svih clanova, usvojiti svoj poslovnik o radu. Sud ce voditi javne rasprave, a svoje odluke ce javno obrazlagati i objavljivati.

3. Jurisdikcija
Ustavni sud ce podrzavati ovaj Ustav.
a) Ustavni sud je jedini nadlezan da odlucuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu izmedju dva entiteta, ili izmedju Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te izmedju institucija Bosne i Hercegovine, ukljucujuci ali ne ogranicavajuci se na to: - Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom drzavom u skladu sa ovim Ustavom, ukljucujuci i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom. Sporove moze pokrenuti clan Predsjednistva, predsjedavajuci Vijeca ministara, predsjedavajuci, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupstine; jedna cetvrtina clanova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupstine; ili jedna cetvrtina clanova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.b) Ustavni sud takodjer ima drugostepenu nadleznost u pitanjima koja su sadrzana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
c) Ustavni sud je nadlezan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon o cijem vazenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domasaja nekog opsteg pravila medjunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.

4. Odluke Odluke Ustavnog suda su konacne i obavezujuce.

 

Član VII
Centralna banka

 
1. Centralna banka Bosne i Hercegovine je jedina ovlastena institucija za stampanje novca i monetarnu politiku na cijelom podrucju Bosne i Hercegovine. 1. Nadleznost Centralne banke odredice Parlamentarna skupstina. Medjutim, u periodu od sest godina od stupanja na snagu ovog Ustava, Centralna banka nece moci davati kredite stampanjem novca, niti funkcionisati kao valutna komisija; nakon tog perioda Parlamentarna skupstina moze tu nadleznost dati Centralnoj banci.

2. Prvi Upravni odbor Centralne banke ce se sastojati od Guvernera kojeg imenuje Medjunarodni monetarni fond, nakon konsultacije sa Predsjednistvom, i tri clana koja imenuje Predsjednistvo, od kojih su dva iz Federacije (jedan Bosnjak i jedan Hrvat, koji ce dijeliti jedan glas) i jedan iz Republike Srpske - svi sa mandatom od 6 godina. Guverner, koji nece biti drzavljanin Bosne i Hercegovine niti bilo koje susjedne drzave, moze imati odlucujuci glas u slucaju nerijesenog ishoda glasanja.

3. Nakon tog perioda, Upravni odbor Centralne banke Bosne i Hercegovine ce se sastojati od pet lica koja imenuje Predsjednistvo na period od 6 godina. Odbor ce medju svojim clanovima imenovati Guvernera na period od 6 godina.

 

Član VIII
Finansije


1. Parlamentarna skupstina ce svake godine, na prijedlog Predsjednistva, usvojiti budzet kojim se finansiraju troskovi potrebni za izvrsavanje nadleznosti institucija Bosne i Hercegovine i medjunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.

2. Ukoliko se takav budzet ne usvoji blagovremeno, budzet za prethodnu godinu ce biti koristen na privremenoj osnovi.

3. Federacija ce obezbjediti dvije trecine, a Republika Srpska jednu trecinu prihoda koji su potrebni za budzet, osim ako se prihodi ne prikupljaju na nacin kako je utvrdila Parlamentarna skupstina.

 

Član IX
Opšte odredbe


1. Nijedno lice koje se nalazi na izdrzavanju kazne, izrecene presudom Medjunarodnog tribunala za bivsu Jugoslaviju, i niti jedna osoba koja je pod optuznicom Tribunala, a koja se nije povinovala naredbi da se pojavi pred Tribunalom, ne moze biti kandidat ili imati bilo koju naimenovanu, izbornu ili drugu javnu funkciju na teritoriji Bosne i Hercegovine.

2. Naknada za lica koja obavljaju funkcije u institucijama Bosne i Hercegovine ne moze biti umanjena za vrijeme trajanja mandata nosioca funkcije.

3. Funkcioneri imenovani na polozaje u institucijama Bosne i Hercegovine, u pravilu, odrzavaju sastav naroda Bosne i Hercegovine.

 

Član X
Izmjene i dopune

1. Amandmanska procedura
Ovaj Ustav moze biti mijenjan i dopunjavan odlukom Parlamentarne skupstine, koja ukljucuje dvotrecinsku vecinu prisutnih i koji su glasali u Predstavnickom domu.

2. Ljudska prava i osnovne slobode
Nijednim amandmanom na ovaj Ustav ne moze se eliminisati, niti umanjiti bilo koje od prava i sloboda iz clana II ovog Ustava niti izmijeniti ova odredba.

 

Član XI
Prelazne odredbe


Prelazne odredbe u vezi sa javnim funkcijama, vazenjem zakona i drugim pitanjima izlozene su u Aneksu II ovog Ustava.

 

Član XII
Stupanje na snagu

1. Ustav ce stupiti na snagu po potpisivanju Opsteg okvirnog sporazuma kao ustavni akt, kojim se amandmanski zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine.

2. U roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovog Ustava, entiteti ce amandmanskim postupkom izmijeniti svoje ustave da bi se osigurala saglasnost sa ovim Ustavom u skladu sa clanom III, stav 3, tacka (b).

 

ANEX I
Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji ce se primjenjivati u Bosni i Hercegovini

1. Konvencija o sprecavanju i kaznjavanju zlocina genocida (1948)
2. Zenevske konvencije I-IV o zastiti zrtava rata (1949), i Dopunski protokoli I-II (1977)
3. Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951) i Protokol (1966)
4. Konvencija o drzavljanstvu udatih zena (1957)
5. Konvencija o smanjenju broja lica bez drzavljanstva (1961)
6. Medjunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965)
7. Medjunarodni pakt o gradjanskim i politickim pravima (1966) i Opcioni protokoli (1966 i 1989)
8. Medjunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966)
9. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na zene (1979)
10. Konvencija protiv mucenja i drugih surovih, nehumanih ili ponizavajucih postupaka ili kaznjavanja (1984)
11. Evropska konvencija o sprecavanju mucenja, nehumanog ili ponizavajuceg tretmana ili kaznjavanja (1987)
12. Konvencija o pravima djeteta (1989)
13. Medjunarodna konvencija o zastiti prava svih radnika-migranata i clanova njihovih porodica (1990)
14. Evropska povelja za regionalne jezike i jezike manjina (1992)
15. Okvirna Konvencija za zastitu nacionalnih manjina (1994)

 

ANEX II
Prelazne odredbe

1. Zajednicka prelazna komisija
a) Strane ovim ustanovljavaju Zajednicku prelaznu komisiju koja ce biti ovlastena da raspravlja o prakticnim pitanjima u vezi sa implementacijom Ustava Bosne i Hercegovine, Opsteg okvirnog sporazuma i njegovih aneksa, i daje preporuke i prijedloge.
b) Zajednicka prelazna komisija se sastoji od cetiti lica iz Federacije, tri iz Republike Srpske i jednog predstavnika Bosne i Hercegovine.
c) Sastancima komisije predsjedava Visoki predstavnik ili lice koje on odredi

2. Kontiutitet pravnih propisa
Svi zakoni, propisi i sudski poslovnici, koji su na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine u trenutku kada Ustav stupi na snagu, ostace na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom dok drugacije ne odredi nadlezni organ vlasti Bosne i Hercegovine.

3. Pravni i administrativni postupci
Svi postupci u sudovima ili organima uprave, koji su u toku na prostoru Bosne i Hercegovine u trenutku stupanja na snagu ovog Ustava, bice nastavljeni ili preneseni na druge sudove ili organe u Bosni i Hercegovini u skladu sa propisima kojima se uredjuje nadleznost ovih insitutcija.

4. Drzavni organi
Dok ne budu zamijenjeni novim sporazumom ili zakonom, organi vlasti, institucije i druga tijela Bosne i Hercegovine ce funkcionisati u skladu sa vazecim propisima.

5. Ugovori
Svi ugovori koje je ratifikovala Republika Bosna i Hercegovina izmedju 1.1.1992. godine i stupanja na snagu ovog Ustava bice dati na uvid clanovima Predsjednistva u roku od 15 dana od njihovog stupanja na duznost; svaki ugovor koji ne bude dat na uvid bice proglasen ponistenim. U roku od 6 mjeseci poslije prvog zasjedanja Parlamentarne skupstine, na zahtijev bilo kojeg clana Predsjednistva, Parlamentarna skupstina ce razmotriti da li da otkaze bilo koji drugi ugovor.